Tip:
Highlight text to annotate it
X
ODGOVORI IZ KUR'ANA 2
Postoji li bilo kakvo ograničenje dobrog morala? Može li se reći: "To je dovoljno"nakon postizanja određene razine moralnosti?
Ne postoje granice dobrog morala. Za svaki gest i za svaku izgovorenu riječ postoji sigurno jos bolja.
Čovjek nikada ne može reći: "ovo je dovoljno" ili "ovo je najbolje".
Nadalje, kad god osoba pomisli da se nalazi na zadovoljavajućoj razini, uslijede kvarenje morala i ponašanja.
Pošto smatra da se on ne treba obnavljati, on ne može imati koristi od bilo kakave ljepote i ne može prikazati bilo kakvo poboljšanje karaktera.
Bog je istaknuo u ajetima da su oni koji sebe vide kao dovoljne arogantni:
“Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti“ (Kur’an, 96: 6-7)
Iz tog razloga, čovjek, do kraja svog života, treba da tražii da se bori za poboljšanje.
To je zato što nitko ne može biti siguran da je zaslužio raj i zadovoljstvo Boga dok Božija odluka o njemu ne bude poznata.
Koje su prednosti koje poštivanje Kur'anskog morala donosi porodici?
Moral Kur'ana zahtijeva poštivanje majke i oca. Bog otkriva to u suri 31, ajet 14:
„Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.“ (Kur’an, 31: 14)
U kući gdje se prakticira moral Kur'ana nema svađa, nesuglasica ni sukoba.
Prema majci, ocu, i drugih članova obitelji se odnosi sa mnogo poštovanja. Svi žive u sretnom i radosnom okruženju.
Siromaštvo ili bogatstvo nikada ne smanjuju međusobnu odanost, ljubav i poštovanje među članovima porodice, koji podržavaju i pomažu jedni drugima u svim okolnostima.
Kako se ponašati prema svojim roditeljima prema Kur'anu?
Bog je zapovjedio ljudima da pokazuju ljubaznost prema svojim roditeljima.
Ljubazne riječi, pokazivanje ljubavi, poštovanja i saosjećanja prema svojim roditeljima je uvjet Kur'anskog morala.
Bog zapovijeda ljudima da ne iskazuju bjes prema svojim roditeljima u ajetu:
“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!"
i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci:
"Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!" (Kur’an, 17: 23-24)
Čak i ako njihovi roditelji ne dijele vjeru njihove djece i ne vjeruju u Boga, vjernici i dalje održavaju saosjećajan i pristojan odnos prema njima.
Oni ne slijede njihove savjete, ako su u suprotnosti s religijom, ali to ni najmanje ne mijenja koncept poštivanja
Obavezni su da lijepo tretiraju svoje roditelje bez obzira na okolnosti. Bog zapovijeda u jednom ajetu:
„Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.“( Kur’an, 29: 8)
U Kur'anu je navedeno da Bog ne voli one koji su hvalisavi. Šta znači "biti hvalisav" prema Kur'anu?
Prema Kur'anu, osnovna karakteristika čovjeka koji je hvalisav je njegov zaborav da sve što posjeduje mu je dao Bog, i u svojoj zamišljenoj superiornosti, on se hvali tim stvarima.
Važna zabluda o toj temi je vezana za shvatanje da su samo oni čije je ponašanje najistaknutije ljudi koji su zaboravili Boga i bahato se hvale.
Činjenica je, međutim, da svatko tko zaboravlja da je Bog onaj koji mu daje ljepotu i utjecaj, hvalisav.
Alternativno, hvalisanje svom uspjehu i neshvatanje čovjekove nemoći pred Božijim licem je također hvalisanje.
Iz tog razloga, svatko treba snažno izbjegavati da postane uobražen i arogantan.
Ni za trenutak on smije zaboraviti da je bespomoćan i ovisan pred Božjim licem, i mora imati na umu da mu Bog može oduzeti sve što ima u jednom trenutku.
Šta skromnost znači u vjernicima?
Skromnost se spominje u Kur'anu kao važna osobina vjernika. U ajetima je također naglašeno da Bog ne voli ohole i one koji uživaju u pretjerivanju.
Vjernici su oni koji su svjesni činjenice da je Bog stvoritelj i jedini gospodar svega i da je Onaj koji daruje Njegove blagoslove čovječanstvu.
Vjernik je svjestan svojih slabosti pred Bogom, i stoga nikada ne pokazuje nepravednu aroganciju.
Bez obzira koliko su lijepi, bogati, inteligentni ili cijenjeni vjernici se ne hvale tim vrlinama, jer znaju da je Bog taj koji im daje.
Iz tog razloga, njegovo ponašanje prema drugim vjernicima je također skromno.
On ne pokušava naglasiti svoje sposobnosti ili dobre osobine, jer on očekuje nagradu za sve što uradi jedino od Boga.
Za razliku od arogancije nevjernika, skromni vjernici se ponašaju ponizno, što se ogleda i u njihovom izgledu.
O ovakvom skromnom ponašanju vjernika se govori u suri 25, ajet 63, kako slijedi:
„A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!" (Kur’an, 25: 63)
Kao rezultat tog stava vjernika, Bog im daje radosnu vijest raja:
Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte! A radosnom viješću obraduj poslušne (Kur’an, 22: 34)
Kako se ponašati prema arogantnoj osobi?
Još jedna od važnijih karakteristika vjernika je odlučnost da žive u skladu s moralom i svojim uvjerenjem, bez obzira na uslove, okolinu ili ljude.
Iz tog razloga, kada se susretnu sa arogancijom, oni ne čine istu pogrešku kao i osoba koja je arognatna, već naprotiv, ponašaju se skromno i ponizno, i štaviše, pokušavaju biti primjer za tu osobu.
To je ono što je Bog okarakterisao kao ponašanje koje Njega čini zadovoljnim.
Bog je objavio u Kur'anu da će odgovor na loše ponašanje dobrim također uticati na tu osobu:
„Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.“ (Kur’an, 41: 34)
Kako su ljudi koji upozoravaju druge, ali se lično ne pridržavaju onoga što preporučuju, opisani u Kur'anu?
U Kur'anu, Bog je savjetovao vjernike da se udruže u činjenu dobra i u spriječavanju zla. To sigurno čini Boga zadovoljnim.
Doista, važno je obratiti pažnju na ono na što čovjek podsjeća druge i postaviti primjer svojim vlastitim ponašanjem i dobrim moralom.
Jer ako neko zna da je određeno djelo pogrešno i smeta mu takvo ponašanje, onda je vjerojatno da će se toga kloniti i činiti ono što je ispravno.
Bog na ovo podsjeća vjernike na sljedeći način:
„Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete? „(Kur’an, 2: 44)
Dakle, čovjek prvo mora “pospremiti ispred svojih vrata” pa tek onda početi opominjati ostale oko njega.
Ako savjetuje moralno ponašanje ali ga sam ne prakticira u svom svakodnevnom životu, onda je njegova iskrenost upitna.
Da li vjernici osjećaju ljutnju?
Vjernici, kao i bilo ko drugi, naravno, mogu osjećati ljutnju u određenim situacijama.
Međutim, jedan od najvažnijih pokazatelja njihovog čestitog karaktera je njihova sposobnost da kontrolišu svoj bijes.
Oni znaju da ništa dobro neće proizaći iz nekontroliranog, intenzivnog bijesa, te da će samo izgubiti svoju sposobnost da se ponašaju razumno i budu pravedni.
Oni izbjegavaju donošenje pogrešnih odluka koje mogu biti štetne i za njih i za njihovu okolinu.
Iz tog razloga vjernici su ustrajni i praštaju. Bog hvali ovu karakteristiku vjernika u Kur'anu ovim riječima:
„Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine.“ (Kur’an, 3: 134)
Ipak, "kontrolirati bijes" ne bi trebalo pogrešno shvatiti: to ne znači prihvatiti sve onako kako je ili biti pasivan.
Vjernici sigurno djeluju u skladu sa događajima i pokušavaju spriječiti bilo kakva nedjela ili situacije koje mogu uzrokovati štetu drugim vjernicima.
Ali oni se ne povode svojim emocijama
..nego umjesto toga traže racionalna rješenja i pokušavaju osloboditi tu osobu od njegovog lošeg ponašanja,pokušavaju ga voditi ili promijeniti postojeću štetnu situaciju.
Kakav je u Kur'anu pojam pravde koju vjernici moraju imati?
Bog je zapovjedio vjernicima da sve događaje pravedno cijene, unutar granica određenih u Kur'anu.
Pridržavanje ove zapovijedi je najvažnija osobina vjernika. Odluka koju neko donosi ili nečije svjedočenje može ponekad biti protiv njegovog vlastitog interesa, ili interesa rodbine.
Ali to nije od značaja za nekoga tko se boji Boga, jer je kriterij po kojem se vjernici ponašaju, Božije zadovoljstvo.
Za trenutak, čovjeku se moze učiniti korisnim da svjedoči ili da presudi na način koji Bog ne odobrava.
Svjetovna korist, međutim, neće priuš*** vjerniku mir ili sreću, ako Bog nije zadovoljan s njim.
Iz tog razloga vjernici se ponašaju pravedno, čak i ako je to protivno njihovim ili interesima njihove rodbine.
Druga opasnost koja može spriječiti ljude da budu fer u svojim presudama je bijes koji oni mogu osjetiti prema drugim ljudima.
Ako neko osjeća bijes ili netrpeljivost prema nekome drugom, onda je možda bolje poželjeti da ne učini nešto što bi bilo toj osobi u korist.
Vjernici, međutim, uzimaju u obzir zadovoljstvo Boga i ne izbjegavaju da se ponašaju pravedno, bez obzira na druge osobe, jer Bog je naredio vjernicima:
„ O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!“ (Kur’an, 5: 8)
Kakav je pojam čistoće izražene u Kur'anu?
Vjernici su ljudi koji su fizički vrlo čisti.
Njihovi domovi, tijela i odjeća su uvijek besprijekorni, kao što i zahtjevaju ajeti 4. i 5. Sure 74, koji kažu "I haljine svoje očisti! I kumira se kloni!"
Oni pokušavaju napraviti mjesta u kojima se nalaze, sličnima elegantnom okruženju raja opisanog u Kur'anu.
Hrana koju jedu je također čista, kao zahtjev ajeta 172 Sure 2 koji kaže: " O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!"
Bog naglašava u više ajeta šta bi vjernikova ideja čistoće trebala biti. Jedan od njih glasi:
"Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati.“ (Kur’an, 22: 26)
Šta znači moralna čistoća?
U Kur'anu Bog kaže da bi ljudi trebali biti moralno čisti također.
Kaže se da će onaj tko izbjegava zlo njegove duše i čisti se uspjeti:
Bog navodi u suri 91, ajeti 8-9:
„...I duše i Onoga koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjeće samo onaj ko je očisti…”(Kur’an, 91: 8-9)
Moralna čistoća je dostižna, kao što smo upućeni u ajetu, kada osoba izbjegava zlo koje mu njegova duša zapovijeda da počini.
Neko ko je moralno čist je iskrene vjere i ima miran duh. Sve njegove misli, kao i sva njegova djela, su ispravni.
Pri svakom događaju sa kojim se susreće, on se ponaša na način koji pokazuje da je on zadovoljan Bogom.
On je iskren i neproračunat. On dobro zna da je u svemu što Bog stvara dobrota.
Takvim ljudima su duše očišćene od zla. Bog najavljuje sretan kraj koji će ti ljudi doživjeti u suri 35, ajet 18:
„...onaj ko se očisti, očistio se za svoje dobro - a Allahu se sve vraća.”(Kur’an,35:18)
Kako je briga o siročadima opisana u Kur'anu?
Ajet 9 Sure 93 naređuje ljudima da budu suosjećajni prema djeci bez roditelja i da ih tretiraju ljubazno riječima: " Zato siroče ne ucvili."
U drugim ajetima, Bog zapovijeda ljudima da poštuju prava siročadi, da izdvajaju dio svojih dobara i prihoda za njih, i da ih tretiraju dobro.
Osim toga, on preporučuje da se sredstva koja pripadaju siročadi koristite pravedno, i da im budu vraćena kada dostignu mentalnu zrelost.
Bog savjetuje ljude u Kur'anu da budu oprezni i pedantni u pogledu obrazovanja siročadi da bi bili odgojeni kao dobri Božiji robovi i da bi imali dobar Kur'anski moral.
On potiče vjernike da podižu siročad pružajući im zaštitu i materijalnu sigurnost:
„I pitaju te o siročadi. Reci: "Bolje je imanja njihova unaprijediti!" A ako budete s njima zajedno živjeli, pa oni su braća vaša...“ (Kur’an, 2: 220)
Vjernik uvijek izbjegava bilo kakvu nepravdu prema imovini siročadi, jer Bog je definirao nemilosrdno ponašanje onih koji žude za imovinom siročadi i koristi od njega kao ozbiljno zlodjelo i ugnjetavanje:
„I siročadi imanja njihova uručite, hrđavo za dobro ne podmećite i imetke njihove s imecima vašim ne trošite - to bi, zaista, bio vrlo veliki grijeh. „(Kur’an, 4: 2)
Zbog svega ovoga, vjernici štite imovinu siročadi pažljivo dok oni ne odrastu i ne budu u stanju brinuti se za sebe, i prenose sva njihova prava na njih kada odrastu.
S druge strane, oni koji krše prava siročadi i izazvaji im nevolje i patnje su ljudi bez straha od Boga. Bog o takvim ljudima u Kur'anu kaže:
“Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče? Pa to je onaj koji grubo odbija siroče, i koji da se nahrani siromah - ne podstiče. “(Kur’an, 107: 1-3)
Je li ispravno žaliti se na bolest, invalidnost, siromaštva ili fizički nedostatak?
Nesavršenosti, kao što su bolest, invalidnost ili siromaštvo posebno su stvorene od Boga kako bi ljudi shvatili privremenu narav života ovog svijeta, žudjeli za rajem i sukladno tome uložili napor da to postignu.
Dakle, ove nesavršenosti, u stvari, su blagodati koje Bog daje svojim robovima.
Za osobu koja zna kako da se pazi, ove situacije koje se čine kao teškoće na ovom svijetu ispostaviti če se velikim blagoslovom za njegov vječni život.
Bog je obećao raj za roba, koji kada je suočen s nedostatcima i teškoćama života ovoga svijeta, ima povjerenja u Boga i bude zadovoljan u cilju da ce zaraditi Božiju naklonost
Nadalje, Bog će ukloniti sve nedostatke, i duhovne i fizičke, tih ljudi u raju i stvoriti će ih u najljepšem i vječnom obliku.
Zato je ono što bi trebao učiniti čovjek suočen sa nesavršenoscu, jeste da ne zaboravi tu činjenicu i da se sasvim preda svome Gospodaru,
koji je gospodar beskrajne mudrosti, jer je apsolutna dobrota i velika mudrost, nepoznata tom čovjeku , u sudbini koju je Bog odredio za njega.
Nije u skladu s Kur'anskim moralom biti nezadovoljan i žaliti se u situaciji koja se ljudima ne sviđa, kao što su siromaštvo, ružnoća ili bolest.
Naravno, ljudi će pribjeći svim sredstvima moderne medicine kada su suočeni s bolesću, te će učiniti sve u njihovoj moći da prevladaju poteškoće.
Međutim, ono što oni trebaju učiniti u slučaju da ti napori ne urode plodom jeste da prihvate sudbinu koju je Bog odredio za njih.
Treba imati na umu da osoba koja se žali i nije zadovoljna sa situacijom u stvari je nezadovoljna dobrom stvari koju mu je Bog namjenio.
To je, svakako, nezahvalnost prema Bogu, jer On stvara svaki događaj kako bi testirao čovjeka i uputio ga do vječnog spasa.
Idealno ponašanje koje bi vjernici trebali prakticirati je opisano u Kur'anu kako slijedi:
“Reci: "Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš." I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!“ (Kur’an, 9: 51)