Tip:
Highlight text to annotate it
X
NEPRISTOJNI LJUDI
Mora da kaže Dominiku, zar ne? - Ali kako?
Strašno.
Zamisli samo, da ti roditelji i najbolja drugarica
poginu u istom autu. - Silna glumica.
Ipak, tačno je, zar ne? Želimo da ljudi misle
da smo nezavisni i odrešiti, ali ne volimo kad ne shvate
da smo u stvari u rasulu.
Samo što nije skinula gornji deo.
Skinuće ga. Hajde, to je samo gornji deo!
Ne stidi se, niko ne gleda.
Bogu hvala što se Bi-Bi-Si 2 ne boji da snima
intelektualno provokativne drame. - Hvala nebesima.
Primetio si da na televiziji nikada ne vidiš ljude
koji sat za satom sede i gledaju televiziju? - Ne.
Ili da čiste cipele. Kada si poslednji put video
da je neko na televiziji propisno očistio cipele?
1987-me, "Hauardov put".
Upravo tako. - I nikada ne vidiš
kako se nekome džep od pantalona zakači za kvaku,
pa ga povuče nazad. To nikada ne vidiš, zar ne? - Ne.
I nikad ne vidiš da neko kašlje. - Dosta, molim te!
Skinula ga je! - Ode gornji deo!
Uvek žene, nikad muškarci!
Oni se u gaćicama podvuku pod pokrivač.
A žene skinu svu odeću i deset minuta se šetaju gole.
Mislim da će i on da se skine! - Ne skidaj gaće, sinko.
Sačuvaj dostojanstvo!
Odlučio je da samo gleda.
Skinula je i donji deo!
Skinula je donji deo... - Neverovatno telo.
Apsolutno. - Veličanstvene grudi!
Šta je?
Ništa. - Šta je? - Rekla si...
"Veličanstvene grudi!" - Pa ima ih!
Da! Ali ti si žensko!
Gari, znaš li šta je najneprivlačnije
što muškarac može da uradi?
Da stalno govori "gromada" na prvom sastanku? - Ne.
Da se smejulji. - I ti bi se zabezeknula
da Toni i ja gledamo fudbal i da jedan kaže drugom:
"Ona krupna sedmica ima veličanstvenu guzu."
To ti ne bi bilo naročito privlačno, zar ne?
Razotkrio si dvostruko merilo, druže. - Hvala, druže.
Možda i treba da kažeš da ima veličanstvenu zadnjicu
ako je stvarno ima. - Možda i hoću, ako je tebi svejedno.
Opet ih je ugurala unutra. A, opet su ispale.
Veliko pivo, druže. Važi, druže.
U običnoj šolji,
ili u susedovoj posudi za jaje-suveniru?
Šolja, druže.
Dobar dan na poslu? - Kao i obično.
Džordž je četiri sata pričao o olovkama,
a Anteja je vodila svoj moped na isterivanje đavola.
Ja sam imao uzbudljiv dan. - Opet gužva u biblioteci?
Ne, idem na poslovni razgovor s novim gazdom "Krune".
Pogodi šta sam danas video?
Čuo sam Debs kako izlazi iz stana,
pa sam je gledao kroz prozor s nosem pritisnutim uz staklo.
Gledajući svoja posla. - Da. - Izašla je s nekom drugaricom.
Ne valjda s onom krupnom riđom što ima velika kolena? - Ne.
Neka nova bajna ženska. Otišle su do njenog auta,
obe ušle unutra, poljubile se u obraz i odvezle.
Jesam li nešto propustio? - Očito je, nije li?
Debs prolazi kroz lezbijsku fazu. - Ne!
Možda se varam. - Ne govori to, dopada mi se ta ideja.
Evo dokaza: A - Debs je mnogo srećnija u poslednje vreme.
B - sinoć je pričala o sjajnim ženskim grudima.
I C... - Presušio si? - Jesam.
Ali lezbijstvo, a?
Biti lezbijka je kao vratiti se iz radnje
s električnim vozom.
Sav se uzbudiš, a onda vidiš da nemaš utikač.
Ostane ti gomila golih žica i prazna utičnica.
Što je sjajno. - Apsolutno.
Ali lep veliki utikač ničim se ne može zameniti, zar ne?
Tu si u pravu.
Homoseksualnost je nešto drugo, naravno.
Imaš utikače za oba voza. - Da. Ne manjka utikača.
Moram priznati, da sam žena, pokušao bih s lezbijstvom.
O, da, drži me ako možeš!
Uskočio bih u vrelu kupku Kej Di Leng
pre nego što kaže "vlažno".
Šta tačno lezbijke rade? - Ne znam.
Valjda se trljaju.
To se baš ne čini dovoljnim, zar ne?
Jedna leži preko druge i... izbezumljuje se.
Fantastično. - Sjajno.
Pa, jesi li nekada radio u pabu? - Da, ovde.
Za ovim stolom? - Ne, u celom pabu.
Stanuješ li u blizini. - Prekoputa.
Znači, samo treba da pređeš ulicu. - Da.
Hoćeš i kokain uz to? - Molim?
Izvini, na trenutak mi se vratio moj bivši posao.
Umeš li s novcem? - Da.
Umeš li s mušterijama? - Da.
Dobar si u posluživanju pića? - Da.
Novac, mušterije, piće. Čini se da si odličan barmen.
Želiš li posao? - Da, sjajno.
Smem li ja tebi da postavim neka pitanja? - Dobro.
Moja pitanja.
Hoću li imati uniformu? Oduvek želim posao s uniformom.
Da, to ću uskoro da naručim. Imaće zlatne ukrase.
Gde? - Na vrhovima ruku, ovde...
Sjajno. - Imaće i velike džepove.
Hoćemo li raditi u smenama? - Ne, samo u uniformi.
Pa, kada da počnem? - Najbolje je odmah. Može u utorak?
Kakva su ti pravila za pušenje?
Neka puše, ako će da budu tihi.
Pa, šta bi gledala? - Znaš ti mene.
Nešto s teroristima koji su zauzeli zgradu.
Ili "Smrtonosnu jurnjavu policijskim autom 3".
Tebe samo zanima da li je napravljeno u Kini
i koriste li kanapčić, ili da se svi zovu "Stara Kobasice"
i da se ceo film brineš što imaju pogrešne šešire.
A onaj novi? "Crveni pasulj"? - Šta je to?
Priča o nekim Kinezima koji uzgajaju pasulj?
I jeste. - Ako je tebi svejedno,
ja ću sačekati "Crveni pasulj 2 - Košmar se nastavlja".
Svirni mu. - Ne. - Svirni mu, zaslužio je!
Čeka da se onaj drugi auto pomeri!
A šta misliš, čemu služi? - Za hitne slučajeve
i za alarmiranje zalutalih ovaca.
Jeste li vi svirali? - Da, izvinite.
Zašto? Zašto? Zašto? - Gari...
Uzeću štanglu iz prtljažnika i razbiću ti prozor!
Ne podiži kad pričam s tobom! Hoćeš li me saslušati?
Mogli bismo da presečemo Sanisajdom...
...ili Leksingtonom, za koji verujem da je sad jednosmeran.
Hvala, Gari. - Izvini, rekla si nešto?
U redu... Ako želiš da budeš mekušac. - Molim?
Sve je u redu, otišao je. - Rekla si "mekušac"?
Jesam. Ti sviraš, a onda me ostaviš da se sama raspravljam.
Trebalo je da mu kažeš da se gubi! - Pa sam mekušac?
Dobro, vozi za njim da ga premlatim. - Važi.
Jer ja sam muškarac, to je ono što mi radimo.
Vi žene se prve bunite ako se vaš muškarac potuče,
ali ako okrenemo drugi obraz, onda smo mekušci.
Ne moraš, otišao je.
Nisam kukavica! - Niko nije ni rekao da jesi!
Bio sam hladan, kao Klint Istvud u "Neoproštenom".
Je li? Kako je Doroti opisala, pre si bio kao Bernard Breslou
u "Kampuj dalje". - Molim? - Ništa ti ne prebacujem.
Svi ponekad izgubimo hrabrost. - Nisam ja izgubio hrabrost!
Zašto me niko ne gleda u oči? Tukao sam se ja!
Uglavnom sa mnom. - Prave tuče s krvarenjem iz nosa!
Dobro, Gari.
A i mislio sam da danas postoji jednakost polova.
Mogu ovo da razbijem sebi o čelo. - Ne glupiraj se.
Vidi, zabošću viljušku u ruku. Ne bojim se, i ranije sam.
Nenamerno. - Ne, nije bilo s namerom, ali...
Poslednji put ti kažem da si se poneo apsolutno ispravno.
Apsolutno, druže, to što si uradio je nikakva sramota.
Ili ono što nisi. - Vidiš? - Idem da kupim novine.
Šta? On nikad ne kupuje novine! Okrenula si ga protiv mene!
Osramotila si me! - Osramotila?
Izvini, da nismo sinoć pogrešno skrenuli i stigli na Siciliju?
Mi muškarci imamo veoma složen kodeks ponašanja.
Ni sami ne znamo koja su pravila,
sem onog da u pabovima ne pijemo "Malibu".
Priznaj, misliš da je trebalo više da te zaštitim.
Pa... da. - Molim? Dobro, ako ćemo tako da se igramo!
Nije lako biti muškarac u 1990-im!
Imam štanglu u prtljažniku.
Zabiću ti je toliko duboko u grlo da nećeš moći da...
Neće ti prijati, u svakom slučaju.
Želim da iznajmim nekoga. Ne, ne gorilka.
Socijalna radnica striptizeta? Baš smešno.
Jednog lepog debeljka? Hoćete li me saslušati?
Želim da angažujem jednog krupnog muškarca.
Neću se obazirati na to. Angažovao bih krupnog muškarca
da mi preti i zlostavlja me na javnom mestu, a da onda ja,
u sceni koja podseća na "Posmrtnu želju",
ne znam jeste li gledali, iskažem ogromnu hrabrost...
Kad bolje razmislim, stavite na "Bendi Mistres"
u petoj kasačkoj trci u 13:15 u Hejdok Parku.
Dobro si?
Dođi.
Nešto nema ljudi. - To je normalno.
Dremka posle ručka u jedan i četvrt, dobro poznat fenomen.
Još ga niko nije objasnio.
Možda bi trebalo da namamimo ljude.
Da stanemo na vrata i...
Da. Ili da pozovemo nekog slavnog da otvori pab.
Jedan moj drugar je raznosio mleko Sajmonu le Bonu.
A šta on uzima? - Nekada je uzimao pintu poluobranog mleka,
a onda je povećao na dve posle hita "Sve što ona želi je".
A sada svake nedelje naručuje i kolut sira.
Hoćemo li zvati Sajmona le Bona, onda?
Ne, nemojmo.
Zdravo! - Zdravo, Debs. - Sada radiš ovde? - Da.
Džudi, ovo je Toni. - Zdravo, Džudi. Ja sam Ken, Kenet.
Ja sam novi gazda. Zdravo, Debs, ja sam Ken, Kenet.
Ja sam novi gazda.
Piće? - Da, molim te, Kene.
Imamo svakakva. Probali ste pivo? - Da.
Piće ću prepustiti Toniju. Toni... - Dobro, Kene.
Je li s njim sve u redu?
Krčma Toniju! - Izvini, da. - Ja ću sok od pomorandže.
Ja ću pivo.
Pa, kako ste vas dve lezbijke?
Ledijke? Ledi?
Spavaš li s Debrom?
Spavaš li u Debrinom stanu po bilo kom osnovu?
Da, samo na nekoliko dana. - Šta vas uzbuđuje?
Da zajedno cunjamo naokolo. - Gole?
Gole? - Izvini, imam jednu bolest
od koje govorim pogrešne reči.
Kako se zove?
Ne znam.
Ja živim pod Debrom. - Blago tebi.
Sigurno je lepo i toplo.
Jedeš li hranu? - Zašto?
Pitao sam se da li bi jednom izašla sa mnom na večeru.
Ne. - Iz nekog određenog razloga?
Samo pitanje ukusa, pretpostavljam.
Sama biraš svoj način života.
To bi bilo jedna funta i seksi... šezdeset.
O, ne! Je li se to onaj miš vratio? - Ne.
Toni, ako si toliko opsednut, zašto ne odeš gore da ih pitaš
spavaju li zajedno? - Ne mogu!
To je njihova privatna stvar. Između njih dve.
Znaš za onu Garijevu paranoju? - Kad se vozi metroom u špicu,
a ljudi mu se kače za uši da ne bi popadali? - Ne.
Kako se tuče, kako stalno želi da se dokazuje.
Razgovarao je s tobom o tome? - Ne.
O čemu to vas dvojica stalno pričate?
Znam da zvuči glupo, ali ponekad postanem ljubomorna
na vaša mala ćaskanja. - Raznovrsno je, znaš.
Sinoć smo pričali o tome kako bi dva dana godišnje
trebalo tunel u Kanalu da pretvore u veliku kuglanu.
Onda smo pričali o tome kako li je sjajno imati grudi,
ali i kolika je to odgovornost. Česta tema.
Onda o tome kako na televiziji ne čitaju vesti stojeći
i da li bi inače nosili posebne pantalone.
Pridruži nam se jednom u našim malim ćaskanjima.
Smem li da razmislim o tome, Toni?
Čujem teško disanje.
A, ne, to sam ja.
Zašto te to toliko zanima?
To su dve žene, zar ne? Pomalo je seksi, ali drugačije,
pomalo seksi, pomisao da možeš da ih zatekneš, gole,
prekrivene jestivim uljem.
I kažu: "Hajde, Toni, pridruži se,"
"nismo baš sasvim sigurne da volimo samo žene."
Prvo bih se pretvarao da sam nervozan,
ali na kraju bi uspele da me domame u krevet,
među sve te komadiće belog donjeg rublja koji su odbacile.
Ne znam, nisam stvarno razmišljao o tome. - Očito.
Hoćeš li mi pomoći da siđem? - Naravno.
Dobro si, druže? - Da.
Trebalo je danas da me vidiš u podzemnoj.
Sedeo sam prekoputa jednog krupnog
i duže izdržao da ga gledam.
Jesi li, ljubavi? Lepo.
Mogla si da namirišeš strah u tom vagonu. - Namirišem. Divno!
Doroti, hajdemo večeras u osam na piće u "Krunu".
Idi ti, ja hoću da vidim nešto na televiziji. - Šta?
Dokumentarac o državnoj zdravstvenoj zaš***.
Snimićemo, i ja to volim, opčinjavajuće.
Ne ide mi se u "Krunu". - Ide ti se.
Večeras radim za šankom, Doroti. Daću ti kikiriki.
Biće zabavno. Ispričaću ti za novi vic koji smišljam.
A Ken možda otvori konzervu viršli i posluži ih u ćasi.
A kad se napijem i pobrljavim, pevaćemo oko džuboksa.
Idem ja u svoju sobu da se isplačem.
Dobro veče. - Zdravo. - Izvoli?
Učinilo mi se da sam osetio da nešto gori. - Šta?
Nekakav miris paljevine, izgorelih stvari koje gore.
Sasvim sam sigurna da nije kod nas.
Da ipak uđem i proverim vam sobe? - Ne.
Ako vidim plamen, pozvaću te. - Dobro.
Šta je? - Znači, ništa ne gori?
Da, ja gorim. Ipak, nema veze. - Sjajno.
Smem li da uzajmim malo jestivog ulja?
Kako tvojoj prijateljici Džudi prija boravak? - Lepo, mislim.
Nestalo nam je jestivog ulja.
Znači, nije usamljena u sobici? Ili spava u tvom krevetu?
Mislim da se tebe to ne tiče, a ti? - Zanima me.
Zdravo. - Zdravo.
Želiš li još nešto da uzajmiš? Sirće, pola banane?
Da, malo hanzaplasta.
Nadam se da ti nisam smetao. - Zašto, šta si radio?
Tvoja sobica je tačno iznad moje, i...
...svirao sam bongose do tri ujutru. - Ništa zato.
Spavala sam s Debrom u njenom krevetu.
Zašto si svirao bongose do tri?
Bongosi. - Molim?
Samo bih rekao da ću, ako ti i Debra tražite muškarca
za svoje seksi igre, rado pomoći kako god mogu.
Da, stajaće kraj šanka, crna kožna jakna i crvena marama.
Ima problema sa sinusima, ne udarajte ga u nos.
Kako je tata? Bolje da krenem, Doroti me odvlači u pab.
Zdravo. - Samo ti sanjaj.
Sedimo ovde. - Radije bih ovde. - Biće ti lepo tu.
Doneću piće.
Šta ti je s licem? - Skidao sam hanzaplaste.
Kako želiš.
Spreman? - Šta je tebi? - Ništa, a tebi?
Pitao sam te šta ti je. - Slušaj, došao sam
na tih razgovor sa svojom ljupkom devojkom.
Tih razgovor? S tim ušima? - Polako, druže.
Gde si ih nabavio? Na rasprodaji golemih ušiju?
Ozbiljno ti kažem, pusti moje uši na miru.
Zar nisi rekao da ti je devojka ljupka?
Ako ćete da se tučete, možete li... - Napolju.
Napolju! - Gari... - Nemoj, uradiću ono što moram.
Znam, samo da te podsetim da ga udariš.
Slušaj, druže, kad vređaš moju devojku, vređaš mene.
Zašto?
Ne znam!
Dobro, dobro! Meč završen.
Mislim da sam dokazao svoje. Hajdemo, Doroti, hoćemo li?
Jesi li primetio da na TV ljudi nikada ne uđu u sobu,
zaborave zašto su došli i odu? - Umukni, druže.
Samo što nije skinula majicu. - Skida je, skida je...
Ima pulover.
Dominik konačno skida gaćice. - Bezrazložno! - Odvratno!
Video si kako sam jednim hitrim pokretom
povukao stolicu unazad, ciljajući mu u solarni pleksus?
Bio si hrabar, ali zar moraš o tome svakih osam minuta?
Pao je, stenje, uhće, a onda... - Umukni! - O, Bože!
Pa, Debs, planiraš li da se vidiš s Džudi?
Da, očekujem da ćemo se videti.
Pomenula je da spavate u istom krevetu.
Grejanje nije radilo kako treba. - Shvatam.
Znate kakve su devojke, toliko tema za razgovor,
to nam se učinilo kao dobro mesto za ćaskanje. - Tačno.
A i kako bismo vodile ljubav u odvojenim krevetima?
Molim?
Debs, rekla si da ste vodile ljubav? - Slikale ste se?