Zašto je nebo crno noću?
Pomislili bi ste da je odgovor očigledan - nema sunca! Ali jedini razlog zbog kojeg nebo
izgleda plavo tokom dana je zato što se sunčeva svetlost odbija od atmosferu kad
ne bismo imali atmosferu (kao mesec), nebo bi uvek bilo crno, čak i kada sunce sija.
Pa hajde da promenimo pitanje - zašto je svemir crn?
Ako je svemir pun zvezda - bezbroj zvezda koje su sve svetle kao naše sunce
i u beskrajnom večnom svemiru, bez obzira koji smer izaberete, ako gledate
dovoljno dugo u tom smeru, videli bi ste zvezdu ili galaksiju. Tako da bi celo nebo bilo
bilo svetlo kao sunce, i noću i danju!
A pošto nije, dali mrak noćnog neba znači da postoji neka daljina
na kojoj galaksije jednostavno… nestanu?Granica izmedju nečega i ničega?
"granica" univerzuma?
Ne baš - svi naši dokazi upućuju na to da svemir nema kraj. Ali univerzum ima
Ne prostorni kraj, već vremenski: koliko mi znamo, univerzum je imao početak
Ili barem, trenutak pre 13.7 milijardi godina kada je univerzum bio
mali i zgužvan u sebe tako da naše standardno shvatanje vremena i prostora pada u vodu
A pošto je prošla odredjena količina vremena od takozvanog početka, to znači
da neke od zvezda neophodne za popunjavanje "svetlosti u svakom smeru"
su toliko daleko da njihova svetlost jednostavno nije doputovala do nas…to je kao
kad bi univerzum bio velika oluja i mi čekamo da čujemo grom
od dalekih zvezda.
Ali čekajte, postaje zanimljivije - svetlosti treba neko vreme da putuje kroz svemir,
kada uperimo naše teleskope u nešto veoma daleko od nas, mi zapravo gledamo taj
deo univerzuma kakav je bio kada je svetlost emitovana. Tako da kada gledamo u svetlost
staru 13.5 milijardi god; nije da ne vidimo zvezde jer svetlost nije došla do nas
-ne vidimo zvezde jer virimo u svemir u kojem još nema zvezda
Svemir bez zvezda! To meni zvuči kao dobar razlog
zašto je noću mrak.
Ali… nije. Istina je da možemo da nadjemo tačke na nebu gde
nema zvezda jer gledamo kroz najstarije zvezde i samim tim u prošlost. Ali čak i kada
kada uperimo teleskope i pogledamo iza najstarijih zvezda opet vidimo svetlost-ne od zvezda
već svetlost od velikog praska. I mi nalazimo ovu “kosmičku pozadinsku radijaciju”
kojadolazi manje-više jednako iz svih smerova, formirajući pozadinu iza zvezda. Tako da
predpostavljam da noćno nebo NIJE tako crno.
Jel tako?... ako nam teleskopi govore da noćno nebo nije crno, zašto onda
izgleda crno?
Evo traga pravom odgovoru:kada je "Hubble" teleskop slikao daleke
zvezde zapanjujući lepog Hubble ekstremnog dubokog polja, uradio je to pomoću
infracrvene kamere. Zašto? Pa, daleke zvezde i galaksije se kreću OD nas jer
se univerzum širi. Kako kada usporimo ploču i moj glas postaje dublji,
dopplerov čini da zvezde koje se udaljavaju od nas postaju crvenije, i što se
više udaljavaju, brže se udaljavaju od nas i postaju crvenije,
sve dok ne postanu… infracrvene. I onda ih više ne vidimo. Barem ne golim okom
i zato je noću nebo-crno!
Da zaključimo: Kada bi živeli u beskrajnom nemenjajućem univerzumu, celo nebo bi
bilo svetlo kao sunce. Ali, noću je nebo crno zato što je univerzum imao početak
tako da nema zvezda u svakom smeru i još važnije zato što svetlost od jako dalekih
zvezda (i još dalje kosmičke radijacije) nestaje u crvenilu
van vidnog spektruma zbog širenja univerzuma, tako da jednostavno nemozemo
da ga vidimo.
Konačno! Malo smo pojasnili zašto je noću nebo crno. I zašto nije.