Pokušajte da izmerite krug.
Sa prečnikom i poluprečnikom je lako,
to su jednostavne prave linije
koje možete izmeriti lenjirom.
Ali da biste dobili obim kruga,
treba vam metar ili uže,
osim ako ne postoji bolji način.
Dakle, jasno je
da obim kruga postaje manji ili veći
zajedno sa njegovim prečnikom,
ali ta vezanost seže dalje.
Zapravo, odnos ove dve mere
je takav da se deljenjem obima kruga sa njegovim prečnikom
uvek dobija isti broj,
ma koliko krug bio mali ili veliki.
Istoričari nisu sigurni kada niti kako
je ovaj broj prvi put otkriven,
ali je poznat u nekom obliku
već 4.000 godina.
Procene ovog broja javljaju se u delima antičkih Grka,
Vavilonaca,
Kineza,
i indijskih matematičara.
A veruje se čak i da je korišćen
pri izgradnji egipatskih piramida.
Matematičari su ga izračunavali
ucrtavanjem mnogougla unutar kruga.
A do godine 1400.,
proračunat je do desetog decimalnog broja.
Dakle, kada su konačno otkrili njegovu tačnu vrednost
umesto približne?
Zapravo, nikad!
Znate, odnos
obima kruga i njegovog prečnika
poznat je kao iracionalan broj,
koji nikad ne može biti prikazan
kao razlomak dva cela broja.
Možete biti približno tačni,
ali bez obzira koliko je precizan deo,
uvek će nedostajati još samo malo.
Te, da biste broj zapisali u decimalnom obliku,
morate imati niz cifara
koje počinju sa:
3,14159
a nastavlja se
beskonačno!
Stoga, umesto pokušavanja da zapišemo
svaki put ovako beskrajan niz cifara,
pribegavamo upotrebi grčkog slova pi.
Danas, ispitujemo brzinu kompjutera
tako što im zadajemo proračun broja pi,
i izvesan broj kompjutera uspeva
da izračuna i do dva kvadriliona decimala.
Ljudi se takmiče
u pamćenju što većeg broja cifara,
a postavljen je rekord u pamćenju
koji prelazi 67.000 cifara.
U najvećem broju slučajeva za potrebe nauke,
potrebno nam je prosečno oko 40 cifara.
I za koje to naučne potrebe se koristi?
Pa, za skoro sve proračune koji uključuju krugove,
od računanja zapremine limenke soka,
do putanje satelita.
I to ne samo kada imamo krugove.
Budući da se koristi i u izučavanju krivih linija,
Pi nam pomaže da razumemo periodične ili oscilatorne sisteme
kao što su satovi,
elektromagnetni talasi,
pa čak i muziku.
U statistici, pi se upotrebljava u jednačini
pri izračunavanju površine ispod krive linije sa normalnom raspodelom,
što je zgodno pri utvrđivanju raspodele
testova standardizovanih rezultata,
finansijskih modula,
ili graničnih grešaka u naučnim rezultatima.
Kao da to nije bilo dovoljno,
Pi se koristi u eksperimentima nad česticama u fizici,
kao što je slučaj u korišćenju Velikog hadronskog akceleratora čestica,
ne samo zbog okruglog oblika,
već i iz suptilnijih razloga,
zbog putanja kojima se te majušne čestice kreću.
Naučnici pi koriste čak i
za dokazivanje iluzorne pojave
svetla koje funkcioniše i kao čestica
i kao elektromagnetni talas,
a, možda najimpresivnije je to što,
pomoću njega proračunavaju gustinu čitavog univerzuma,
koji je inače,
i dalje sačinjen od beskrajno manje stvari
u odnosu na ukupan niz cifara broja pi.