Tip:
Highlight text to annotate it
X
NEPRISTOJNI LJUDI
Znaš li koja je razlika izmeðu muških i ženskih?
Mušžens.
MUŠ-kih i ŽENS-kih. - Taèno.
Znaš li još neku razliku? - Da.
Žene ovako skidaju džemper, a muškarci kako treba.
Muškarci nose hulahopke samo ako planinare. - Živeli.
Muškarci gledaju sport, a devojke emisije o boleštinama.
Dosta više. - Žene znaju da koriste bide.
Ne, Toni, mislim na filozofsku razliku.
Žene uživaju u vezi više od normalnih ljudi.
Sviða im se prestiž koji im donosi izlaženje s muškarcem. - To je taèno.
Za neženju kakav sam ja, stalna veza ima prednosti.
Koje? - Ne moraš da se trudiš da budeš zanimljiv,
ne moraš da se pretvaraš da voliš da ideš sam na letovanje.
Uvek ima neko da ti naruèi picu kad si bolestan.
Što duže se zabavljaš s nekim, više možeš da ga dresiraš.
Vidiš, ja sam uoblièio Doroti. Modelirao je.
Modelirao i uoblièio, da! - Kada smo poèeli da izlazimo,
pokušala je da me natera da spalim
sve svoje omiljene najlonske košulje. Znaš šta sam uradio?
Spalio ih? - Jesam... To i nije tako dobar primer.
Ali više nikad to nije tražila od mene. Shvataš li?
A ti si sam i pomalo si jadan lik. - Nisam!
Ne kažem da je to loše. - Èuvam se za Debru!
Pokušavam da je oraspoložim. - Uvrnuta je. Ne mogu da verujem
da je tvoje oponašanje stranog sira nije nasmejalo.
To samo pokazuje koliko je deprimirana.
Pojašnjavao sam joj svoju životnu filozofiju,
a ona je briznula u plaè.
Zdravo, Toni. - Deb! Izgledaš zanosno!
Ne izgledam. - Izgledaš. Pamet da ti stane!
Pamet staje samo od toga koliko je moj život
jeziv i prazan u ovom trenutku. - Znao sam da ima nešto!
Zdravo, Gari. - Uobièajeno, Debra?
Èaj, tost, jogurt što se sliva izmeðu tvojih drhtavih grudi?
Izvini.
Može malo cijanida, ako imaš. - Sigurna si? Veoma je gorak.
Nemam ništa protiv, za tebe je.
Lepa kecelja. - Èistim umesto plaæanja kirije.
Iako sam nezaposlen, nisam izgubio dostojanstvo.
Šta te dovodi u moj otmeni samaèki stan? - Depresija.
Ne brini zbog toga, verovatno si samo malo deprimirana.
Šta ti znaš o tome? - Išao sam na kurs o poremeæaju liènosti.
Nisi! - Nisam.
Idam!
Tvoj red.
Krem sir. - Nemasni. - Francuski.
Sa sitnim lukom. - Verovatno buðavi. - Lajmsvold!
Dobro si? - Dugo nisam radila, po ceo dan ništa ne radim.
Da se ne plašim da mi se ne otvore rane,
ne bih ni ustajala iz kreveta. - Ni ja. Sjajno!
Imaš nas. - Nikad nije tako strašno kako se èini, Deb.
Nemam hobi. Veæina mojih prijateljica se udaje i seli.
Skroz sam švorc, izgubila sam svaki interes za muškarce.
Shvatam šta hoæeš da kažeš.
Rešila sam da odem na put po Aziji s prijateljicom.
Prodajem stan.
Ne možeš to! - U Aziji je veoma prašnjavo.
A zašto bih ostala ovde? - Još nismo spavali!
Stvoreni smo jedno za drugo! - To nikada neæemo saznati.
Možda nam se useli neki grozan debeli par!
Ili Velšani! - Deb!
Mi smo jednom imali teške susede.
Noæu su naruèivali picu. - Gadovi.
Bili su iz familije Legovih, a u drugoj strani kuæe su bili
Majk i Tina Leg.
Mardžeri se šalila da mi razdvajamo Legove (noge).
Onda su se prvi Legovi odselili u Diseldorf,
a uselili su se Smitherstovi, pa je šala propala.
Džordže, pitanjce: imaš li ti nameru da danas išta radiš?
Iskreno, teško se koncentrišem uz sve ove kutije.
Strah od kutija?
Pogledaæu u Enciklopediji izmišljenih fobija.
Ne teraj me da te zamenim nekim prostim softverom.
Zdravo, Džordže. - Zdravo, Doroti! Šta te dovodi ovamo?
Samo sam navratila da kažem Gariju da sam trudna.
Šala!
Nisi valjda opet bio neljubazan prema Džordžu? - Ne smeta mu,
on ne reaguje kao ljudi iz našeg Sunèevog sistema.
Šta je sve ovo? Meðunarodna nedelja kutija?
Ne bih da delujem kao tržišna inspekcija, ali ne kršiš li
više hiljada zdravstvenih i bezbednosnih propisa?
Magacin nam ne radi. - Zašto?
Epidemija besnila, psi èuvari pene oko usta, vrlo francuski.
Opet lažeš, Gari. - Ne lažem.
Želiš li da unesem stolicu za posetioce, Doroti?
Ne, hvala, Anteja. Samo sam donela mast Gariju.
Rekli smo da je to poverljivo. - Pomaže nam u istraživanjima.
Da, lek za retku tropsku bolest, rekao je. - Zaista?
Ne, ima bradavicu na penisu.
Zašto toliko lažeš, Gari? - Ne lažem.
Anteja, ti si razložna. Šta se ovde dogaða?
Gari je izdao naš magacin u pazakup. - Za koliko?
Besplatno! - Džordže? - Sto funti nedeljno.
Direktor sam, i treba da budem pohlepan!
Neko bi se mogao povrediti! - Opsano i uzbudljivo, zar ne?
U redu, sutra æu preduzeti nešto.
Sledi zapaljenje èitavog tela.
Bol u kièmi, grdno oticanje i, na kraju, smrt.
Debs, tvoj prijatelj sused!
Zdravo, Deb, susedska poseta. - Šta je to?
Šolja šeæera. - Zašto? - Mi smo jedna sreæna zajednica.
Ja tebi pozajmim šolju šeæera, ti meni šolju kafe
i eto zamene. Sjajan plan!
Doneo sam ti kafu, ali nisam našao èistu teglicu.
Ovo je kao život u seocetu, zar ne? Svi se ispomažu.
"Treba nešto teško da se podigne,"
"pozvaæu onog mladog gospodina iz prizemlja da pomogne."
"Kasnim na zabavu, zamoliæu onu finu damu na spratu"
"da mi pozajmi auto." - "Ona æe odbiti, a ja æu ga ipak uzeti"
"i zakucati u mleènu zadrugu." - Ipak me pomalo voliš, Deb.
Pomalo. - Stvarno? Sjajno.
Znam da misliš da sam kreten, ali nikada neæeš stanovati
iznad nekoga ko te toliko voli. - Samo da ne bih prodala stan.
Ako zaista želiš da odeš, ja te neæu odgovoriti. - Hvala ti.
Pratiæu te na vespi jednog drugara.
Možemo èak do Karaèija s dva rezervoara super bezolovnog.
Ne, ovo mi je prilika da vidim sveta!
Svet je užasno mesto. - Baš sam uzbuðena.
Za koji mesec bih mogla gledati izlazak sunca *** Katmanduom.
Ostani ovde i gledaj kako izlazi *** Halfordom.
To je isto Sunce. Napuniæu pljosku supom,
sedeæemo na parkingu i ukljuèiti radio.
Fotokopirao sam ti neke fotografije Azije.
Veoma ljubazno od tebe. - Filipini. - Šta je ovo?
Policijska stanica u Manili. Tamo ideš kad ti ukradu pasoš
i sav novac. Svake godine pokradu na hiljade Evropljana.
Gradski zatvor u Bankoku.
Tamo te pošalju kada ti neko poturi drogu u kofer,
pa najbolje godine provedeš u æeliji punoj pacova.
Ima li neki krajolik? - Krvavi turista u jarku u Burmi.
Grozno! Zašto mi to radiš? - Moraš znati šta te tamo èeka.
Mogu me pokrasti i u povratku s posla... kad bih ga imala.
Ali neæeš zakaèiti ove boleštine.
Amebska dizenterija, tropska groznica,
od te ti koža požuti. Kolera, dengja... - Denga.
To je potencionalno smrtonosno.
A fotokopirao sam samo od A do D. - Umukni, Gari.
Šta sam to rekao? - Agent mi sutra dovodi dva kupca.
Odlazim, naviknite se na tu pomisao.
Zdravo, Doroti, nisam znao da si ostala na spavanju.
Gari mi je sakrio odeæu. Kakav je to grozan smrad?
Kuvam prokelj sa starim èarapama.
Ne, nešto drugo. - Peèenica s gorgonzolom i parmezanom.
Sa èime ih peèeš? - Sa starim èarapama.
Zašto, Toni? - Umeš li da èuvaš tajnu? - Ne.
Agent dovodi kupce za Debrin stan, hoæu da ih oteram.
Bar si iskren. Gari je sinoæ slagao 18 puta za pet minuta.
Izuzetno, jer smo dva od tih pet minuta vodili ljubav.
Gari ne laže, samo voli da preteruje.
Preteruje ti u oèi, gad preterivèki.
Uvek je bilo tako. Na poèetku mi je rekao da su mu kumovi
Kit Rièard i Barbara Vindzor. - Treba da ih pozovemo u posetu.
Nisu stvarno, Toni! Prati šta prièam.
Pa koja laž nikoga nije ubila. - Smuèio mi se njegov sebièluk.
Prema Džordžu i Anteji se ophodi kao prema najamnim radnicima.
Kao vlasnik prodate predionice.
Lud je za tobom.
Juèe mi je prièao koliko voli da bude s nekim.
Šta je rekao? - Da ne mora da se trudi da bude zanimljiv,
da je zabavno dresirati te i da mu se uvek naðeš u bolesti.
To je rekao? - Da, baš lepo!
Da, baš lepo. - Izvini me.
Ovakav stan sam prodao prošle nedelje, ali ne tako lep.
Pogledajte samo te ploèice. - Dobar dan.
Pokazujem im Debrin stan. - Vlaga! - Samo površinski.
Leti, kada je vruæe, ovako stavite ruku na zid
i hladite se. Baš lepo.
Kakav je to grozan smrad? - Mi vam živimo na prokelju.
Juèe je gazda doneo i škembiæe da ukuvamo zajedno.
Hajdemo prvo gore. - Smradu neæete pobeæi.
Izvinite što danas govorim ovako, usta su mi puna èireva.
Sigurno od vlage i loše kanalizacije.
Da vidite moje èireve? - Ne! - Moram na vazduh.
To je Gari, moj prijatelj. Uèi da svira saksafon.
Ovi ljudi bi da kupe Debrin stan. - Imamo još ponuda.
Niste zatucani? Toni vrištucka kad se volimo u bašti.
Rado bih æaskao, ali vreme mi je za plavi patlidžan.
Kretoše mi cipele!
A, ustala si.
Gari, zašto stan miriše na prokelj?
Stari Tonijevi melem za mamurluk, i ranije ga je kuvao.
Kako deluje? - To su enzimi koje su pronašli Egipæani,
samo što su oni koristili spanaæ, naravno.
Gari, zašto se ti zabavljaš sa mnom?
Znaš veæ, uobièajeni razlozi.
Nije li naporno stalno biti zanimljiv? - Navikneš se.
Šta ti se u tome najviše sviða - da me dresiraš
ili da me šalješ naokolo kad si bolestan? - Teško pitanje.
Dresura. - Gari, više ne želim da se zabavljam s tobom.
Molim? - Ozbiljno mislim. - Ne misliš.
Ti si Doroti, ja Gari, zabavljamo se, prijatno je.
Ne, ne... Ja sam Doroti, ti moron, zabavljamo se,
ide mi na živce. - Ovo je šala, zar ne?
Ne, dosta mi je.
Dobro, šta ti smeta? Može i kraæa verzija.
Lažeš, lupetaš, "gužvanje" smatraš prefinjenim humorom,
moju majku zoveš Dejv, imaš velike uši...
Molio sam kraæu verziju! - Ovo je kraæa verzija!
Zašto se onda zabavljaš sa mnom? - To i hoæu da kažem!
Mogu da se promenim. - Ne možeš. - Mogu.
Obeæavam da više neæu da lažem!
Veæ sam se popravio na poslu, taèno æeš biti moja kraljica.
Zašto bih ti verovala? - Kunem se u majku. - Vidiš?
Dobro, kunem se u sebe, više neæu da lažem!
Veoma sam sreæna ovde. - Da, baš je lepo. - Hvala.
Ovo je spavaæa soba.
Koristite baštu? - Da. Delim je sa... - Šta je ono?
KROV PROKIŠNJAVA
"Krov prokišnjava" - napisano kuænim predmetima i baštenskim otpadom?
Prokišnjava li? - Samo malèice. - Zabrinjavajuæe.
Kakvi su vam susedi?
Imaju sjajan smisao za humor, kao što vidite. Izvinite me.
Muzièku želju? - Upropaštavaš mi život!
Ma hajde, Deb! Kada ti je do nekoga zaista stalo,
uèiniæeš sve da ga zadržiš, zar ne? Romeo, na primer.
Otrovao je Juliju, a zatim ubio sebe, zar ne? - Ne!
Na koga li sam mislio? - Odoh ja. - Do viðenja!
Razgovarao si s agentom. - Ukazao sam na neke defekte.
Kupcima si prièao da je èitava kuæa od azbesta,
a da u baštu polažu najveæu kanalizacionu cev u Evropi.
I da ti imaš fabriku bombi! - Znaš da me æaskanje ponese.
Zaista želiš da budem nesreæna, zar ne? - Ne želim!
Samo mi je moja sreæa bila preèa.
Dobro jutro, Gari. - Dobro jutro, Džordže.
Kako ti je bradavica? - Ne bih o tome, brinem zbog Doroti.
Mislim da æe da me ostavi. Toliko toga smo proživeli.
Postala je deo mene, kao nokat na nozi...
...ili dlake na èudnom mestu.
Jesam li ja okrutan i nepažljiv šef? - Da.
Nisam! - Kako vaša bradavica?
Hoæeš li s nama podeliti novac od skladištenja?
Novac æu poslati dobrotvornom društvu za zaražene.
Stvarno? - Ne, èista glupost.
Šta mi je? Imam naviku da lažem, to strašno ljuti Doroti.
Ja nikada nisam video potrebu da lažem. - Ni ja.
Moji roditelji su govorili: "Ako ne možeš da kažeš istinu,"
"nemoj ništa reæi." - I mi smo to probali.
Niko nije ništa rekao èetiri i po meseca.
Rekao sam Doroti da sam poboljšao uslove rada.
Telefonira li, nareðujem vam oboma da lažete.
Gari, ne mogu da naðem izlaz. - Ako ne izaðete do èetvrtka,
mi æemo da zalijemo biljke. - Postajem klaustrofobièna!
Ne panièi, Anteja, odmah æemo te izbaviti.
U pomoæ! - Ne radi to, Anteja.
Džordže? Džordže, zahtevam da ustaneš.
Izvini, Džordže, ja sam kriv. Gadnih nekoliko dana.
Debra veæ ima kupca za stan. - Stan? - Da.
Da su stvari bile drukèije, mogla je biti moja.
Valjda nije tako suðeno, ja imam Doroti. - Ja imam Doroti.
Dobro ti je? Problem je što i zdrav prièaš koješta,
teško je znati je li to od potresa mozga ili od prirode.
Dobra dan, Gari, kako tvoja bradavica?
Doroti æe odmah doæi da vas vidi.
Zašto sam ovde? - Nemoj reæi Doroti da sam ja kriv.
Nešto je palo na mene. - To mi može uniš*** vezu.
Kutija?
Šta se dogodilo? - Bili smo na ulici, ispred kancelarije,
neka deca su s gornjeg prozora dabldekera bacila
knjižurinu i pogodila Džordža pravo u srednji deo lobanje.
Tehnièki deo prepusti meni. - Džordž je pao,
ja sam pratio autobus, ali je otišao iza ugla.
Knjižurina? - Knjižurina.
Lažeš. - Ne lažem.
Džordže, šta se dogodilo?
Knjižurina.
Eto.
Susedi, svako voli dobre susede.
Nastavi, divno je. - Kako je to mogla da mi uèini?
Ko?
Ranije si se vratio. - Bio sam u bolnici.
Kako bradavica? - Džordž je zadobio lakšu povredu glave.
Šta se dogodilo? - Napalo ga je jato èvoraka.
Doroti radi? - Da, ali mislim da sam se izvukao.
Otvoreno je!
Smem li te zamoliti da preispitaš odluku o prodaji stana?
Pomalo je kasno za to. - Hoæeš li mi onda dati svoja kolica?
Povukla sam stan iz prodaje. - Zašto? - Našla sam posao.
Odluèila sam da ostanem i pokušam.
Bristol Rovers - Roteram 0:2.
Prvi gol dao Roberts u 40-tom, drugi Gudvin u 63. minutu.
5.217 gledalaca.
Dobar dan, Anteja. Kako je bolesnik?
Nisam sigurna da li je svestan ili ne. - Po èemu se to vidi?
Zaboravila sam da mu ponesem knjigu,
te mu èitam sinoænje fudbalske rezultate.
Veoma pažljivo od tebe. - Portvejl je ponovo pobedio.
Bajno.
Isprièala sam mu kako je došlo do nezgode.
Misli da je neko bacio knjigu na njega.
Verovatno od lekova.
Isprièali ste Doroti kako se dogodilo? - Još nije stigla.
Zašto? - Nema veze.
Idem u kancelariju. - Hvala, Anteja. - Zdravo, Džordže.
Mardžori æe doæi posle rvanja.
Zdravo, Džordže. - Zdravo.
Doneo sam ti usnu harmoniku. - Hvala. - Ima uputstvo.
Rekao si Doroti da si ovde mojom krivicom? - Ne.
Hoæeš li? - Pomogao bih, ali još nisam sasvim priseban.
Kada æeš biti, Džordže? - Ne znam.
Ako Doroti sazna da sam je opet slagao,
stvarno æe me ostaviti.
Koliko?
Za æutanje.
Kupon od deset funti za knjige. - Hiljadu funti u gotovini
za mene i Anteju ponaosob. I razlika u plati za godinu dana.
Doneo sam ti prokletu usnu harmoniku!
I pravo glasa u odluèivanju i meke fotelje.
Dobro. - I fini keks na raèun kompanije,
ukljuèujuæi èokoladne, kad zatreba. - Lakše malo!
Molim?
Ništa.
Zdravo, Doroti druže! - Zdravo, Toni druže.
Sviða li ti se moja rasveta? Kao u disko-klubu, zar ne?
Kao mali disko-klub.
Zdravo. - Zdravo.
Toni me je pustio.
Kako je Džordž? - Bolje. - Odlièno.
Hvala ti što si mu doneo usnu harmoniku.
Bio je dovoljno dobar da je svira? - Ne baš.
Ali jeste svirao, na žalost.
Pet sati.
Upravo je uhvatio "Lav mi du" kada je pacijent s bajpasom
pokušao da ga zadavi svojom cevèicom.
Slušaj, razgovarala sam s Džordžom o nezgodi.
Šta je rekao? - Samo da si mnogo dobar.
Odveo si ga u bolnicu pošto ga je udarila velika... - Knjiga.
Izvini, uvek mislim sve najgore o tebi.
Nije pošteno, više ne smem da te lažem. - Za šta?
Zaboravio sam. - Ne izazivaj, Gari.
Verujem ti samo zato što nemam vremena da tražim drugog.
RADUJEM SE ŠTO OSTAJEŠ
Debra, ovo je za tebe!
Sve je u redu? Dobro si, dušo? Kakav je to dim?
Ja sam ga napravio.
Nije li bajna? Uzgred, kako oni èirevi?